EBEL

Puše se i na hladno

smola jankovicMeđu igračima koji bi iduće sezone trebali nositi dres Medveščaka u EBEL-u su i dvojica mladih reprezentativaca, Ivan Janković i Jan Smolec. Na prvi pogled, vijest zvuči odlično za ljubitelje hrvatskog hokeja koji nastupe zagrebačkog kluba u profesionalnim ligama vide i kao sredstvo za podizanje razine hrvatskih hokejaša i hokeja u cjelini. Međutim, prisjećanje na položaj hrvatskih hokejaša u posljednjih osam godina (o kojem smo pisali prije dvije godine) ne daje previše razloga za optimizam. U dvije godine koliko su bili na popisu prvotimaca Miličić i Janković zajedno su skupili 17 utakmica, a prošle sezone pridružio im se i Smolec sa 7 odigranih utakmica. Ne treba posebno spominjati da su zagrebački dečki u sastav uključeni tek kad bi bez njih momčad ostala na manje od tri postave.

Mogu li mladi Zagrepčani očekivati nešto više u predstojećoj sezoni? Na žalost, trenutno stanje ne daje previše razloga za optimizam. Na jednoj strani, imamo već poslovično loš odnos kluba prema zagrebačkim hokejašima kojeg se tek treba promijeniti. Budući da se u vodstvu kluba nalaze isti ljudi koji sustavno gurali hrvatske igrače u treći plan na uštrb raznoraznih prolaznika i tu tek treba vidjeti hoće li se i što promijeniti. Međutim, isto tako se valja prisjetiti da je EBEL jednako tako profesionalna liga kao i KHL. Klubovi traže sportski uspjeh kojim će povećati zanimanje gledatelja, medija i pokrovitelja i zbog toga će glavne i odgovorne uloge dodijeliti iskusnim i kvalitetnim strancima i domaćim reprezentativcima koji igraju hokej na razini vrha divizije IA ili dna elitne divizije.

Mladi igrači dobivaju priliku, ali redovito igraju samo oni koji svojom izvedbom zadovolje strulni stožer. Za ostale preostaje "kaljenje" u razvojnoj ligi poput Alpske i prelazak u potpuni amaterizam. Širina nacionalnih programa u Austriji, Mađarskoj pa donekle i Italiji, omogućuje profesionalnim klubovima da koliko toliko redovito popunjavaju praznine u sastavima mladim igračima. Natjecanja poput EBYSL-a imaju svrhu premostiti jaz između juniorskog i profesionalnog hokeja no za većinu igrača još uvijek je neophodno naviknuti se na seniorski hokej u nekoj od razvojnih liga. Da li je staž kojeg su naši mladi reprezentativci ostvarili u EBYSL-u odnosno u slovenskom seniorskom prvenstvu dovoljan za uhvatiti se u koštac sa "sjedobradim" Kanađanima i austrijskim reprezentativcima imat ćemo prilike vidjeti najesen.

Ivan Janković rođen je 1995. i osvrt na sastave budućih suparnika Medveščaka u EBEL-u ne otkriva previše njegovih vršnjaka u standardnim postavama. Za austrijske prvake redovito igra tek Sascha Bauer koji je u 57 utakmica skupio 11 bodova pretežito igrajući u četvrtom napadu. Bauer i Janković prvi su se puta sučelili u sezoni 2012/13 kad su obojica zaigrali u EBYSL-u. Austrijanac je u 35 utakmica upisao 34 boda, a naš reprezentativac je ostao na 10. Godinu dana kasnije Hrvati su nastupali u juniorskom EBJL-u, a kad se Medveščak vratio u EBYSL, Janković je sa 65 bodova u 40 utakmica bio među deset najboljih strijelaca u ligi. Bauer se u međuvremenu već pridružio prvoj momčadi Capitalsa za koju je odigrao 32 utakmice dok je u EBYSL-u odigrao tek 21 utakmicu. U sezoni 2015/16, Bauer uglavnom nastupa za drugoligaša KSV da bi se prošle sezone u potpunosti pridružio profesionalnoj momčadi.

Red Bull je u svojim redovima imao Lukasa Kainza koji je za prvu momčad odigrao svega 28 utakmica na kojima je upisao 2 boda. Veći dio sezone Kainz je odigrao za drugu momčad u Alpskoj ligi u kojoj je postigao 32 boda u 37 utakmica. Prošle sezone nastupao je u tri različita natjecanja. Nosio je dres Zell am Seea u Inter-nacionalnoj ligi, druge momčadi Red Bulla u Red Bull kupu, a nama su najzanimljivijih 26 utakmica u EBYSL-u u kojima je postigao 41 bod u 26 dvoboja što je u prosjeku 1,58 bodova po utakmici tek neznatno manje od Jankovića koji je sa 73 boda u 46 utakmica ostvario 1,59 bodova po utakmici.

Veliki suparnik Medveščaka, "omraženi" KAC, u sastavu je imao čak trojicu napadača iz godišta 1995. Spomenut ćemo samo najuspješnijeg, Marca Richtera koji je u 50 utakmica upisao samo 6 bodova. U dvije prethodne sezone Richter je nastupao u Sjevernoj Americi, a prije toga bio je član LA Starsa, današnje Okanagan akademije iz St. Pöltena. U sezoni 2012/13 kad je, podsjetit ćemo, Janković postigao 10 bodova u EBYSL-u, Richter ih je imao 32 na računu. Pa ipak, uz nastup za prvu momčad u EBEL-u, prošle je sezone morao igrati i u drugoj momčadi u Alpskoj ligi za koju je u 17 utakmica postigao 15 bodova.

Pregled mladih austrijskih napadača završit ćemo s Laurensom Oberom iz Linza i Valentinom Leilerom iz Villacha. Ober je prošle sezone odigrao samo 16 utakmica u prvoj momčadi pri čemu je ostao bez ijednog boda. Veći dio sezone proveo je u Zell am seeu za kojeg je postigao 5 bodova u 30 utakmica. Ober je u sezoni 2014/15 postigao 45 bodova u 44 utakmice EBYSL-a, što je manje od Jankovićevih 65 u 40 utakmica. Leiler je u nikad gorem Villachu upisao 12 bodova u 41 utakmici. Dvije godine ranije, u svojoj posljednjoj sezoni u EBYSL-u, koruški "orao" je zabilježio 76 bodova u 45 utakmica, odnosno tri više od Jankovića. Svi navedeni austrijski napadači u EBEL-u su u pravili igrali u četvrtoj navali.

Za neuastrijsku perspektivu izdvojili smo trojicu napadača Fehérvára. Najugledniji među njima je Aron Reisz koji je ove sezone u 48 utakmica u EBEL-u upisao svega dva boda. Mađari su inače bili predzadnji u redovnom dijelu sezone. Učinkovitiji je bio u drugoj momčadi u MOL-u u kojoj je postigao 16 bodova u 19 utakmica. Da se radi o rasnom strijelcu potvrđuje činjenica da je u svojoj posljednjoj punoj sezoni u EBYSL-u, 2014/15 postigao 71 bod u 46 utakmica. Godinu dana kasnije već je bio standardni u drugoj momčadi u MOL-u u kojem je u 55 utakmica postigao 23 boda. Njegovi vršnjaci Ferencz Kocsis i Peter Voncze takođe su veći dio sezone proveli u mađarsko-rumunjskoj ligi. U EBEL-u su u ukupno 63 utakmice zajedno postigli 3 boda premda su se od EBYSL-a oprostili 2015. s pozamašnim učinkom.

Iz svega navedenog može se zaključiti kako se i najnadarenijim i najuspješnijim mladim igračima teško probiti u stalni sastav profesionalnih momčadi u EBEL-u, a pogotovo ostvariti neki zapaženiji učinak. Nije nikakvo iznenađenje da i igrači koji su u EBYSL-u bili među vodećim strijelcima, provedu godinu, dvije u nižem stupnju natjecanja (Alpska liga, MOL) i tamo bruse vještine koje će im biti potrebne za uspješno održavanje u profesionalnom društvu. Mi se svakako nadamo da će Janković imati uspješnu sezonu u EBEL-u što bi prepoznali u redovitom igranju (barem desetak minuta po utakmici) i desetak bodova u sezoni. Međutim, ni povremeni "izleti" u slovensko prvenstvo ne bi se trebali smatrati kao degradacija nego kao prilika da provede neko vrijeme i u ulozi igrača koji odlučuje u seniorskoj konkurenciji.


Dvije godine mlađi branič Jan Smolec, naći će se u težem položaju od Jankovića. Oba smo razloga naveli u prethodnoj rečenici. Dvije je godine mlađi i pritom igra u obrani u kojoj se treneri teže odlučuju davati priliku mlađim igračima. Smolec je inače u posljednje tri sezone u EBYSL--u igrao kao ofanzivni branič. Prije tri godine upisao je 12 bodova u 44 utakmice, godinu dana kasnije podiže učinak na 27 bodova u 46 utakmica, da bi tijekom prošle sezone dosegnuo 28 bodova u 27 susreta. U međuvremenu je postao i seniorski reprezentativac, a skupio je i 7 utakmica u KHL-u.

Smolecovih vršnjaka braniča malo je u EBEL-u i prošle se sezone istaknuo samo Slovenac Mark Čepon koji je odigrao 49 utakmica sa 7 upisanih bodova. Ako pogledamo prošlogodišnji učinak braniča godišta 1996. u EBEL-u za oko će nam zapeti Erik Kirschlager iz Linza, Daniel Jakubitzka iz Red Bulla te Dominic Hackl iz Capitalsa. Kirschlager je odigrao 56 utakmica na kojima je upisao 8 bodova. Godinu dana ranije, u EBYSL-u zaustavio se na 17 bodova iz 17 utakmica, Važno je napomenuti kako ovaj omaleni, ali snažni branič već tri sezone nastupa u profesionalnom društvu. Jakubitzka je prošle sezone odigrao 32 utakmice u EBEL-u bez ijednog upisanog boda, ali je zato u Alpskoj ligi postigao 15 bodova u 24 susreta. Na kraju, Dominic Hackl je za Viennu nastupio na 63 susreta sa 6 upisanih bodova. Poput Kirschlagera i njemu je to bila već treća sezona u EBEL-u.

Sve što smo naveli za Jankovića, još više vrijedi i za Smoleca. Malo je dvadesetogodišnjaka u obrani profesionalnih klubova čak i kad se radi ligi koju neki sada nipodaštavaju jer nije na razini KHL-a. Mladim braničima potrebno je igrati što prepoznaju i Austrijanci pa nadarene braniče drže usporedno u profesionalnim momčadima te u drugim odnosno mladim sastavima. Prošlih godina bilo je dosta nepotrebnih nedoumica oko toga bi li mladi hrvatski igrači trebali naganjati rezultat u EBYSL-u ili skupljati seniorski staž u slovenskoj ligi. Odgovor na tu dvojbu je jasan ako se unaprijed složimo da je glavni cilj u razvoju hokejaša dobiti seniorskog igrača. Seniorski hokej, čak i na razini slovenske lige, zahtjevniji je od juniorske lige i igrače koji su sposobni igrati seniorski hokej ne treba se predugo zadržavati u ligama mladih jer tu gube vrijeme. Jankovićevi i Smolecovi vršnjaci u pravilu imaju godinu, dvije više staža u jačim ligama i naši će igrači morati uložiti dodatni napor kako bi ih sustigli.

Na žalost, kratkovidnost vodećih ljudi u Medveščaku tijekom posljednjih osam godina, onemogućila je dijelu nadarenih hrvatskih igrača pristup profesionalnom hokeju. Da se prilika koja se danas pruža Jankoviću i Smolecu ukazala Nikši i Petru Trstenjaku, Blagusu, Kanaetu i još nekolicini igrača koji danas igraju ili bi morali igrati u seniorskoj reprezentaciji, "medvjedi" bi već sada imali najmanje petorku igrača s profesionalnim iskustvom. Ovako, suočeni s ne pretjerano dobrim izgledima za napredak i minimalnim poticajem od strane kluba, mladi igrači poput Miličića odustaju od prilike da zaigraju profesionalni hokej u svom gradu.

Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information