EBEL

Poput dobrih susjeda

najava slovenciSlovenski su hokejaši oduvijek imali značajno mjesto u povijesti zagrebačkog hokeja. Od Jeseničana Mirana Krmelja koji je kao član Medveščaka nastupao na Olimpijskim igrama, preko braće Lomovšek i Borisa Pajića koji su u Zagrebu osvajali naslove prvaka, Anžeta Ulčara koji se proslavio u Interligi do Roberta Kristana i Gašpera Krošelja koji su u dresu Medveščaka pronijeli ime kluba od Beča do Moskve. Slovenski i hrvatski hokej nisu samo susjedi nego i suradnici u kojem je hrvatski hokej redovito bio u položaju učenika koji prikuplja iskustva od uspješnijeg mentora. U predstojećoj sezoni slovenskih klubova neće biti u EBEL-u, ali su se zato u ligu vratili Zagrepčani. Bilo je realno očekivati da će neko od slovenskih reprezentativaca karijeru nastaviti u Medveščaku no malo je tko očekivao da će prvi Slovenci u novom Medveščaku biti Sašo Rajsar, Nik Simšič i Mark Čepon.

Nakon pet godina provedenih u domovini, u Medveščak se vraća napadač Sašo Rajsar. Kad se prije osam godina pojavio u "brlogu", malo je kome bilo jasno što 19. strijelac slovenskog prvenstva s učinkom jednakim Matu Mlađenoviću radi u Medveščaku? Premda je do dolaska u Zagreb tada 21-godišnji napadač imao dva svjetska prvenstva u mladoj i jedno u juniorskoj reprezentaciji nitko ga nije doživljavao kao pojačanje u novom članu EBEL-a. Mnogi bi ljubitelji hrvatskog hokeja u tadašnjem Medveščaku radije vidjeli hrvatske reprezentativce Novaka i Čunka koji su u sezoni 2008/09 imali sličan učinak Rajsarovom.

Nakon prve Rajsarove sezone u EBEL-u skeptici su imali opravdanje za svoj stav. Mladi je slovenski napadač u 65 utakmica ostao na samo 4 boda i zajedno s godinu dana starijim Jakopičem je bio uzrok nizu kritika koje su otišle na račun kluba zbog zapostavljanja hrvatskih igrača za račun nedokazanih igrača iz susjedstva koji su dovedeni iz tko zna kojih razloga. Rajsar je u iduće dvije sezone odigrao još 67 utakmica u EBEL-u sa samo jednom asistencijom tako da u proljeće 2012. nitko u Zagrebu nij ežalio zbog njegovog odlaska iz kluba. Tijekom tri godine u Medveščaku Rajsar je nastupao i u Slohokej ligi u kojoj je u dresu Medveščaka i Teama Zagreb bio učinkovitiji s 33 boda u 33 utakmice, ali teško da je bilo tko u tome vidio opravdanje za njegovo dovođenje u Zagreb.

Odlaskom iz Zagreba u ljeto 2012. postaje članom Slavije za koju igra u novouspostavljenoj Inter-nacionalnoj ligi, natjecanju četiri austrijska i dva slovenska kluba. Za sastav iz Zaloga postigao je 20 bodova u 34 utakmice što ga je svrstalo u prve dvije navale, ali ne i više od toga. Liga se u međuvremenu proširila i na talijanske drugoligaše kao i na sve ostale slovenske amaterske klubove. Među njima su se našle i nove Jesenice, klub nastao na ruševinama bankrotiranog člana EBEL-a koji je postao dijelom hokejaške povijesti.

Rajsar se smjesta vraća u matični klub gdje postaje i ostaje jedan od najučinkovitijih napadača novih "železara". U Inter-nacionalnoj ili kako se od 2016. zove, Alpskoj ligi, odigrao je 156 utakmica u dresu Jesenica sa 185 postignutih bodova. Dvije godine bio je najbolji strijelac momčadi, a prošle sezone je s 50 bodova prepustio primat Sotlaru i Pancetu koji postigli 53 odnosno 52 boda.

Na papiru ove brojke djeluju dojmljivo, ali ih je ipak potrebno staviti u kontekst. U posljednje tri godine samo su dvojica igrača koji su se po bodovima svrstala u najboljih 20 strijelaca u Alpskoj ligi dobila poziv za prelazak u viši razred natjecanja, EBEL. Austrijanac Markus Pirmann je u sezoni 2014/15 postigao 47 bodova za momčad Kapfenberga što ga je svrstalo na šesto mjesto u poretku strijelaca. Već iste sezone pozvan je u Linz, a od ljeta 2015. član je Graza. Posljednje dvije sezone odigrao je 106 utakmica za 99-erse u kojima je postigao 19 bodova. Drugi je Kanađanin Geoff Walker koji je prošle sezone postigao 56 bodova za talijansku Fassu, a u predstojećem prvenstvu branit će boje Fehérvára.

Znakovit je i dalji put dvojice jeseničkih napadača koji su prošle sezone imali bolji učinak od Rajsara. Jure Sotlar je zabilježio 53 boda u 46 utakmica no to mu nije bilo dovoljno da privuče pažnju bilo kojeg kluba u EBEL-u. Ljubljančanin će i iduće sezone igrati u Alpskoj ligi samo u dresu talijanskog Sterzinga. U Italiju je pošao i Sotlarov sugrađanin, Eric Pance. Prošle sezone je u dresu Jesenica upisao 52 boda u 45 utakmica. Pa ipak, ni taj učinak niti 205 utakmica koje je odigrao u EBEL-u nisu mu osigurale mjesto u nekom od austrijskih prvoligaša niti u Bolzanu. Iduće sezone igat će za talijanski Pustertal u Alpskoj ligi.

Što bismo iz ovog mogli zaključiti? Čini se kako ni austrijski klubovi niti Bolzano ne gledaju prema Alpskoj ligi kao na izvor za pojačanja u napadu. Mladi nadareni napadači mogu tamo odigrati sezonu, dvije radi sticanja iskustva prije ulaska u EBEL, ali vodeći strijelci Alpske lige, u golemoj su većini igrači poput Rajsara koji svoju priliku nisu iskoristili kad su je imali. Ako se netko poput Pirmanna i vrati u EBEL, tamo je u najboljem slučaju "igrač zadatka", a ne netko tko donosi prevagu. Čini nam se da ni Rajsarov drugi dolazak u Zagreb ne donosi ništa spektakularno nego da je ponajviše odraz s jedne strane ograničenog proračuna, a  s druge strane velikog nepovjerenja koje vlada između Medveščaka i hrvatskih seniora.

Nik Simšič velika je nada slovenskog hokeja. Dvadesetogodišnji napadač posljednjih je pet godina proveo u Švedskoj nastupajući za mlađe uzraste drugoligaša Södertaljea. Već se u prvoj sezoni pokazao kao vrijedan igrač hokejaške škole u klubu. Usporedno je nastupao i za mlađe juniore i za juniore i bio među najučinkovitijim napadačima. Godinu dana kasnije bilježi i prve nastupe u mladoj momčadi koja se natječe u najvišem razredu švedskog hokeja. Prije nego što je navršio 18 godina praktički je prestao nastupati u juniorima i igra pretežito za mladu momčad u kojoj bilježi 22 boda u 42 susreta. U sezoni 2015/16 najbolji je strijelac mlade momčadi s postignutih 40 bodova u 45 utakmica. Ovaj uspjeh ponovio je i u prethodnoj sezoni s učinkom od 31 boda u 43 susreta.

Tijekom pet godina provedenih u Švedskoj, Simšič je skupio sedam svjetskih prvenstava mlađih uzrasta. Za juniorsku reprezentaciju debitirao je 2013. u diviziji IA te je u društvu dvije godine starijih suigrača bio treći strijelac momčadi s tri boda. Isti je učinak imao i godinu dana kasnije u diviziji IB, a od juniorskog uzrasta oprostio se 2015. kao drugi strijelac momčadi sa 7 bodova. Dres mlade slovenske reprezentacije prvi je put navukao u sezoni 2013/14 uz dvije asistencije u diviziji IA. Godinu dana kasnije već je najbolji strijelac momčadi premda je još uvijek bio junior. Na turniru divizije IA postigao je pet bodova. Prije dvije godine ostao je na dvije asistencije, a u prošloj sezoni ponovo predvodi mladu reprezentaciju s 8 bodova.

Unatoč obećavajućem životopisu, Simšič još uvijek nije odigrao nijednu službenu seniorsku utakmicu. Neki od njegovih suigrača iz Södertaljea poput godinu dana starijeg Lindbäcka iduće će sezone igrati za prvu momčad. Austrijski vršnjak Haudum još je prošle sezone igrao za prvoligaša Malmö čije će boje braniti i u predstojećoj sezoni. Neki od njegovih suigrača otišli su u razne švedske trećeligaše no Simšič se odlučio za odlazak u Medveščak.

Nekako nam se čini da bi mladi slovenski napadač radije, poput Saboliča 2011. odabrao Södertalje u švedskoj drugoj ligi nego Medveščak u EBEL-u. Saboliča je karijera potom odvela sve do KHL-a što ukazuje da je napravio dobar odabir. Činjenica da se Södertalje jedva spasio od ispadanja u treću ligu ukazuje da u klubu ne žele previše riskirati s nedokazanim mlađim igračima pa je EBEL ipak bolji odabir od švedske treće lige.

Koliko god da je nadaren, Simšiča ne bi trebalo čekati mjesto u prve dvije navale u Zagrebu. EBEL nije razvojna liga i u njoj su vodeća mjesta predviđena za austrijske reprezentativce i iskusne sjevernoameričke profesionalce. Ostaje stoga pitanje u čemu je interes Medveščaka razvijati mlade slovenske reprezentativce za neka druga hokejaška tržišta? Da je Simšič budući Kopitar ili Muršak, vjerojatno bi zapeo za oko nekom od izviđača za NHL odabir kao što je to ove godine bio slučaj s Janom Drozgom kojeg je odabrao Pittsburgh. Medveščaku bi vjerojatno bilo dovoljno dobro i da je "upecao" igrača kalibra Žige Panceta ili Mihe Verliča koji su slovenski reprezentativci i profesionalci u EBEL-u. U svakom slučaju, uskoro ćemo vidjeti jesu li "medvjedi" pogodili.

Najviše prijepora izaziva vijest o dolasku Simšičevog vršnjaka Marka Čepona u obrambene redove Medveščaka. Mladi branič hokejaški je odrastao u Olimpiji u čijoj je mladoj momčadi zaigrao u EBYSL-u u sezoni 2012/13 kad je upisao i prve tri asistencije. Iste sezone u EBYSL-u je debitirao i godinu dana stariji Kegalj koji je upisao sedam asistencija, ali uz tri puta više odigranih utakmica. Godinu dana kasnije Austrijanci pokreću i juniorsku ligu EBJL u kojoj Čepon postiže 24 boda u 21 utakmici pri čemu je istovremeno igrao i u EBYSL-u. Godinu dana stariji Pleško iste je sezone zabilježio 23 boda u 32 susreta.

Sezonu 2014/15 Čepon počinje u Olimpiji, ali ubrzo seli u Red Bull u kojem usporedno nastupa za juniore u Red Bull kupu te za mladu momčad u EBYSL-u. U Salzburgu se zadržao i iduću sezonu tijekom koje nastupa za drugu momčad Red Bulla u još jednom međunarodnom natjecanju u organizaciji prebogatog austrijskog kluba. Prošle se sezone Čepon vratio u Ljubljanu gdje je pokrpao seniorsku momčad u EBEL-u. U oproštajnoj sezoni Olimpije nastupio je na 49 utakmica u kojima je upisao 7 bodova. Za mladu momčad stigao je odgrati samo 6 utakmica EBYSL-a s učinkom od 7 bodova.

Čepon je nastupio na četiri svjetska prvenstva mlađih uzrasta, dva juniorska i dva mladih reprezentacija. Za juniore je debitirao 2014. u diviziji IB kad je upisao dvije asistencije. Godinu dana kasnije upisao je 5 asistencija po čemu je bio drugi branič po učinku. U sezoni 2015/16 debitira za mladu reprezentaciju i upisuje prvu asistenciju u diviziji IB. Prošle sezone ostao je bez napadačkog učinka u reprezentaciji.

Premda činjenica o sezoni provedenoj u EBEL-u djeluje dojmljivo valja se prisjetiti da je Olimpija bila daleko najgora momčad u ligi i da je u toj družini Čepon zajedno s Batičem činio četvrti branički par. Postavlja se pitanje za kakav se to plasman Medveščak sprema i gdje vidi Čeponovo mjesto u momčadi? Da li bi se mladi slovenski branič trebao boriti za mrvice na ledu s Kegljom i Smolecom ili je za mlade Hrvate već predviđeno mjesto u drugoj momčadi koja če se nadmetati s Bledom, Vojvodinom i Zagrebom? Nekako nam je teško povjerovati da je Čepon došao u Zagreb kako bi igrao protiv Maribora ili Mladosti.

Ukupno gledajući, dolazak slovenskog trojca teško je promatrati s optimizom. Nijedan od njih ne izgleda kao prevaga koja bi "medvjede" trebala pogurati prema doigravanju, a svaki od njih predstavlja prepreku nastupu hrvatskih mladih igrača u EBEL-u. Nijedan od njih ne predstavlja mamac slovenskim ljubiteljima hokeja da potegnu do Zagreba gledati utakmice Medveščaka pa se doista postavlja pitanje koji je interes kluba u cijeloj priči?




Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information