EBEL

Kruh sa sedam kora

vili ivekVijesti iz Medveščaka stižu malo po malo pa su navijači već pomalo nestrpljivi u želji da saznaju više pojedinosti o sastavu s kojim će zagrebački klub ući u iduću sezonu. Otkako su krajem travnja saznali za produljenje ugovora Avianija, Brinea i Puskaricha, prošlo je gotovo mjesec dana. U međuvremenu se saznalo za odlaske Morleya, Koskirante i Tikkanena. Posljednje novosti govore o ostanku dvojice mladih hrvatskih igrača u "brlogu". Vratar Vilim Rosandić i napadač Ivan Janković i iduće će sezone tražiti svoje mjesto u svijetu profesionalnog hokeja. Obojica su, više ili manje, imala priliku predstaviti se zagrebačkoj publici i obojica su za učinjeno u dresu Medveščaka prošle sezone zaslužili prolaznu ocjenu. Međutim, mladi igrači se svake sezone moraju iznova dokazivati pa ni Rosandić niti Janković neće biti iznimke.

Iza Vilima Rosandića je njegova druga seniorska sezona. Nakon završetka juniorskog staža čije je zadnje dvije godine proveo u Banskoj Bystrici, hrvatski se reprezentativac u ljeto 2016. pridružio slovačkom drugoligašu Detvi. Tu je ravnopravno podijelio minutažu s četiri godine starijim slovačkim čuvarom mreže Ivanom Cibulom kojeg je nadmašio u postotku obrana i, kako stvari stoje, "umirovio". Ulaskom u slovačku prvu ligu, Detva je na mjestu prvog vratara tražila neko iskusno i "zvučno" ime pa ga je pronašla u Kanađaninu Hackettu koji je skupio dvadesetak nastupa u NHL-u. Rosandić je prihvatio poziv iz Medveščaka na mjesto pričuvnog vratara.

Tijekom prve četiri godine u EBEL-u, zagrebački klub se uglavnom oslanjao na po dvojicu vratara. U prve dvije sezone Kristan je bio sigurni prvi vratar dok je u iduće dvije više-manje ravnopravno dijelio minutažu s Ouzasom. U KHL-u su prilike bile drugačije. Počelo se s ravnopravnim vratarskim dvojcem, a nastavilo s kaosom u kojem su u drugoj i četvrtoj sezoni po tri i više vratara ugrabili podjednaku minutažu između vratnica. U povratničkoj sezoni u EBEL-u prvi vratar je trebao biti Krošelj u svom četvrtom dolasku u Medveščak. Slovenski reprezentativac je iza sebe imao promjenljivu sezonu u švedskom drugoligašu AIK-u. U redovnom dijelu prvenstva je bio ispodprosječan s 90,7% obrana, da bi u kvalifikacijama za prvu ligu bio sjajan s 93,2%.

Na žalost, u dresu Medveščaka se nikako nije snašao pa je poslije samo šest odigranih utakmica i mizernih 84,7% obrana pošao u danski Rodovre u kojem je bio drugi najbolji vratar prvenstva. Nestalnost kao značajka njegove izvedbe ga je pratila i u reprezentaciji za koju je na Olimpijskim igrama obranio fantastičnih 93,1% da bi na svjetskom prvenstvu u Budimpešti ostao na slabašnih 89,2%. U Medveščaku nisu imali ni živaca niti strpljenja poslati Krošelja na terapiju klupe i nastupa u drugoj momčadi nego su posegnuli za Drewom MacIntyreom. Odlični Kanađanin s više od 400 utakmica u AHL-u i dobrim igrama prošle godine u Medveščaku je u svojstvu "interventnog uvoza" branio na pet utakmica i s 93,3% obrana stabilizirao momčad dajući vremena upravi da potraži trajnije rješenje.

MacIntyre je ubrzo pošao u njemački Straubing iz kojeg je poslije 24 utakmice i slabih 89,7% obrana ispraćen u slovački prvoligaš Zvolen s kojim je dosegnuo polufinale doigravanja. Na njegovo mjesto došao je još jedan Kanađanin s iskustvom iz AHL-a i KHL-a. Poulin se pokazao kao odlična nabava i svojim je obranama privukao pažnju kanadskog izbornika koji ga je uvrstio u olimpijsku momčad. Međutim, što je sezona više odmicala tako je padala i razina Poulinove izvedbe. Iz Medveščaka je otišao s još uvijek vrlo dobrih 91,4% iz 22 utakmice no već u Koreji je pao na 90,4% pa je Kanada ostala bez zlata, a svom novom klubu Klotenu nije pomogao opstati u švicarskoj prvoj ligi. Sada već iscrpljeno vodstvo Medveščaka moralo je dovesti i četvrtog čovjek na mjesto prvog vratara.

Kanađanin Carr je već po svom životopisu bio razred niže od MacIntyrea i Poulina. Njegov vrhunski doseg u Sjevernoj Americi bio je ECHL u kojem je branio na 180 utakmica. Što god da je mislio o EBEL-u, liga se pokazala prejakom za njegove mogućnosti. U deset utakmica redovnog dijela prvenstva ostao je na samo 90,1% da bi u doigravanju potpuno podbacio ostvarivši očajnih 87,7% što je potaknulo mnoge navijače na kritiku sportske politike kluba. U svom tom kaosu, Rosandić je sačuvao mirnu glavu i skupio 16 utakmica u redovnom dijelu prvenstva na kojima se ostvario vrlo dobrih 91,8% obrana. U doigravanju je dobio priliku na tri susreta na kojima je i njegov učinak ostao na slabih 86,4%.

Vratari njegove dobi (22 godine), rijetko dobivaju priliku biti prvi vratari u jačim profesionalnim ligama. Svih pet vratara ispred Rosandića po postotku obrana u EBEL-u su stariji od njega i samo je Herzog, najmlađi od njih, Austrijanac. Uzevši u obzir europske običaje i poslovičnu nesklonost Medveščaka prema oslanjanju na hrvatske igrače, za očekivati je kako će klub i za novu sezonu potražiti usluge iskusnog vratara iz inozemstva. Nije izgledno da će to biti vratar kalibra MacIntyrea, Poulina ili Brusta, ali bi svakako morao već na prvi pogled obećavati više od Carra.

Za Rosandića ne bi bio gubitak sezone biti pričuva pouzdanom vrataru s barem 91,5% obrana uz uvjet da skupi sličan broj utakmica kao i u prethodnoj sezoni. Forma se može održavati i pokojom utakmicom za drugu momčad, posebice protiv zahtjevnijih suparnika. Međutim, ako klupski proračun ne bi omogućio dovođenje vrsnog vratara, tada bi i za klub, a posebice za Rosandića bilo svrsishodnije gurnuti hrvatskog reprezentativca "u vatru" i gurati par ravnopravnih vratara. Za mladog hrvatskog čuvara mreže bio bi to ozbiljan ispit zrelosti kojeg je on zasigurno spreman položiti. Hrvatski vratar nema razloga za nestrpljenje, jer ako se osvrne na svoje kolege iz posljednje juniorske sezone u Slovačkoj, nijedan od njih ne brani u slovačkoj prvoj ligi. Za sezonu, dvije, Rosandić bi morao biti spreman odgovoriti na svaki izazov u EBEL-u, a do tada valja biti marljiv i strplji kao i do sada.

Ivan Janković je u svojoj prvoj sezoni u EBEL-u odigrao 52 utakmice na kojima je upisao 5 bodova. Budući da EBEL ne vodi statistiku o minutama provedenim na ledu, učinak mladog hrvatskog napadača se ne čini značajnim. Međutim, svi redoviti posjetitelji Medveščakovih utakmica znaju kako je Janković u igru ulazio "na kapaljku", skupljajući po dva tri ulaska na led po utakmici, a na nekima ni toliko. Usporedba s nekim drugim "medvjedima" poput Puskaricha koji je upisao 5 bodova ili Zanoškog koji je zabilježio 4 s daleko većeom minutažom ukazuje kako Medveščakovi treneri nisu imali jednaki pristup svim svojim igračima.

Premda mu to nije neka utjeha, mladi hrvatski reprezentativac nije bio usamljen u položaju u kojem se nalazio tijekom protekle sezone. Među svim napadačima mlađim od 25 godina, u 12 klubova lige samo se njih desetak istaknulo po napadačkom učinku. Najuspješniji je bio 24-godišnji Bischofberger koji je za KAC postigao 36 bodova. Odličan su bili i 22-godišnji Csanad Erdely iz Fehervara koji se zaustavio na 27 bodova te njegov vršnjak Mario Huber iz Red Bulla koji je postigao bod manje. Samo je još 24-godišnji Kanađanin Angelo Miceli iz Bolzana nadmašio iznos od 20 bodova. Svojim učincima mogu biti zadovoljni još nekoliko igrača no za većinu ostalih je i ovo prvenstvo predstavljalo godinu dana neizvjesne borbe za opstanak u svijetu profesionalnog hokeja.

Klub, navijači, a i sam Janković će u idućoj sezoni očekivati više. Da bi se prešla brojka od 10 bodova bit će potrebno više vremena provoditi na ledu, a njega valja početi zarađivati već sada, na samostalnim fizičkim pripremama za novo prvenstvo. Igrači koji se bore za mjesto u postavi moraju se dojmiti svog trenera od prvog dana i nastaviti tako svakog dana do kraja sezone. Kod Jankovića se vidio napredak u igri kad bi se našao u svom nekadašnjem okruženju u Internacionalnoj ligi u kojoj je u 12 utakmica postigao 21 bod. Međutim, nastup na svjetskom prvenstvu divizije IB na kojem je postigao samo 1 pogodak u pet utakmica predstavlja korak natrag na putu ka standardnom mjestu u napadu Medveščaka.

Budući da je velikoj većini ljubitelja hokeja u Hrvatskoj stalo da Zagreb ima profesionalni klub i da u njemu bude što više kvalitetnih hrvatskih igrača, za Jankovićev napredak u novoj sezoni postojat će veliki interes. Prečice do profesionalnog kruha nema za hrvatske igrače niti bi ga trebalo biti. Svako treba zaraditi svoje mjesto u dresu Medveščaka, a na klubu je obaveza da svima koji to zaslužuju omogući pravednu priliku. Nadamo se da će nas mladi hrvatski reprezentativac u idućoj sezoni što više puta podizati na noge svojim potezima na ledenoj plohi Doma sportova.

Foto: sanja Berend

Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information