Reprezentacija

Kako protiv profesionalaca?

klinciHrvatska reprezentacija ostvarila je željeni uspjeh osvojivši prvo mjesto na nedavno završenom turniru divizije IIA. Led Doma sportova bio je sretan za naše hokejaše kao i 2005. odnosno 2007. godine kada smo također pobjeđivali sve suparnike na putu prema diviziji I. Samo su nam se Rumunji "provukli" 2011. godine, no priliku za uzvrat Hrvatska će imati već za godinu dana u međusobnom susretu svjetskog prvenstva divizije IB.

 

Uz Rumunjsku, protivnici hrvatskim hokejašima bit će Velika Britanija, Poljska, Nizozemska i Litva. Protiv ovih pet reprezentacija Hrvatska je od 2001. godine kad je prvi puta nastupila u diviziji I odigrala 15 službenih utakmica na svjetskim prvenstvima i olimpijskim kvalifikacijama. Protiv Velike Britanije, momčadi koja je prošlog tjedna ispala iz divizije IA igrali smo tri puta. U Ljubljani 2001. i dvije godine kasnije u Zagrebu nanijeli su nam visoke poraze od 10:1 i 7:1, no prije tri godine u Ljubljani izvukli smo podnošljivih 1:4 premda, istini za volju, moramo priznati da su Britanci na utakmicu isklizali izravno iz autobusa koji ih je vozio od Otoka do "sunčane strane Alpa".

S Poljskom smo također odigrali tri utakmice. Dvije na svjetskim prvenstvima divizije I održanim 2006. i 2010. godine te jednu na olimpijskim kvalifikacijama 2004. godine. Protiv Poljaka smo pretrpjeli tri podjednaka poraza. Prije tri godine u Ljubljani bilo je 6:0 u Estoniji 2006. izgubili smo 7:1, a u borbi za nastup na Olimpijskim igrama Poljska je na svom ledu bila bolja sa 7:0. Na istim olimpijskim kvalifikacijama održanim 2004. godine izgubili smo i od Nizozemske s 10:3. Dvije godine ranije Nizozemci su pred svojim navijačima slavili pobjedu od 4:2 na svjetskom prvenstvu divizije I, a posljednji put smo igrali prije sedam godina kad smo izgubili s 5:1.

Protiv Rumunjske smo u proteklih deset godina odigrali više pripremnih i prijateljskih utakmica, ali samo jednu službenu. Pogađate, radi se o zagrebačkom dvoboju kojeg smo izgubili s 2:1. Najviše službenih dvoboja protiv predstojećih suparnika zabilježili smo protiv nominalno najslabije reprezentacije, Litve. Momčad s Baltika "uzela nam je mjeru" na olimpijskim kvalifikacijama 2004. godine pobjedom od 6:4. Dvije godine kasnije na svjetskom prvenstvu divizije I pretrpjeli smo težak od poraz od 9:3. U 2008. godini igrali smo čak dvije utakmice protiv Litvanaca. Na turniru u Japanu izgubili smo 4:3, a krajem godine na olimpijskim kvalifikacijama Litva je ponovo bila bolja, ovog puta rezultatom 4:2. Posljednji put susreli smo se na litvanskom ledu i ponovo izgubili. Na semaforu je pisalo 7:2.

Petnaest utakmica, petnaest poraza. Ne trebamo tražiti bolji prikaz težine zadatka koji se nalazi pred našom reprezentacijom. Ako pogledamo postave u kojima su nastupili naši budući protivnici vidjet ćemo da su, s izuzetkom Litve, u pravilu sastavljene od igrača iz domaćih momčadi. Britanska reprezentacija u svojim je redovima imala 19 igrača iz profesionalne lige EIHL u kojoj se natječe deset momčadi te dvojicu iz druge lige, EPIHL. Jedan igrač dolazi iz švedske druge lige Allsvenskan. Poljska momčad u potpunosti se sastojala od igrača iz domaćeg prvenstva u kojem se natjecalo osam klubova. Sličnog sastava je bila i nizozemska reprezentacija u kojoj su svi igrači osim jednog članovi jednog od šest domaćih prvoligaša, a taj jedan igra u američkoj sveučilišnoj ligi. Između rumunjskih 21 reprezentativca, 18 ih je igralo za dva kluba koja su nastupala u mađarskpj ligi MOL, dvojica su igrali samo u rumunjskom prvenstvu, a jedan u švedskom Allsvenskanu.

Jedina reprezentacija koja po svom sastavu odudara od ostalih je litvanska. Većina igrača, njih 13 su članovi Energije, momčadi koja se poslije nekoliko godina nastupanja u latvijskom prvenstvu, morala povući u domaće prvenstvo u kojem se nadmetalo 11 litvanskih i jedna ruska momčad iz Kalinjingrada. Od preostale devetorice, trojica su igrala u Engleskoj. Dvojica u drugoligašu, a jedan u trećeligašu. Dva igrača nastupala su finskoj juniorskoj prvoj ligi, jedan u ukrajinskom prvenstvu, jedan u bjeloruskom i naposlijetku jedan u ruskoj juniorskoj ligi MHL-B.

Gdje je u toj priči hrvatska reprezentacija? U njoj smo ove sezone imali profesionalce, bivše profesionalce, potencijalne profesionalce, ali polovica igrača su bili amateri od kojih je dobar dio ozbiljno trenirao tek pred kraj sezone. Kako se s takvom momčadi suprostaviti suparnicima iz divizije IB s nekakvim izgledima za pobjedu? Ako se prisjetimo gore navedene statistike, odgovor je: nikako. Premda se 2011. godine momčad sastavljena od domaćih igrača koji su tijekom sezone igrali Slohokej ligu ravnopravno nosila s Rumunjima kakve ćemo sresti i iduće godine, i tu smo utakmicu izgubili, bez obzira na podršku navijača i domaći led.

Na prvi pogled, jedina momčad kojoj bi se Hrvatska u ovom trenutku mogla suprostaviti s izgledima na uspjeh je Litva. Međutim, Litvanci već godinama slažu reprezentaciju na isti način i pritom nas redovito pobjeđuju. U idućoj sezoni Hrvatska i Litva međusobno će se boriti u diviziji IIA u obje mlađe kategorije, U20 i U18 pa ćemo dobiti cjelovit pregled odnosa snaga između dvaju hokejaških programa.

Kako povećati izglede naše reprezentacije? Povećati udio hokejaških profesionalaca koji će prije nastupa na svjetskom prvenstvu iza sebe imati sezonu punu treninga i utakmica nameće se kao idealno rješenje. Odakle ih pronaći? Jedan izvor su igrači koji su, bilo kao rođeni, bilo kao naturalizirani Hrvati stekli pravo nastupa za reprezentaciju. Austrijska liga po svojoj je kakvoći iznad britanske, poljske, nizozemske odnosno mađarsko-rumunjske lige. Igrači koji su se dokazali u okruženju EBEL-a, mogu igrati i u diviziji IB.

Nadalje, imamo nekoliko mlađih igrača koji već jesu ili su na dobrom putu prema profesionalnim vodama. No, u obje skupine zajedno nećemo skupiti više od pola reprezentacije, pod uvjetom da su svi zdravi i voljni nastupiti u reprezentaciji. Još uvijek ostaje pitanje što će biti s najboljim hrvatskim seniorima, kategoriji igrača koja je izborila sve naše dosadašnje ulaske i opstanke u diviziji I. Njima je potrebno osigurati redovito i dovoljno kvalitetno natjecanje koje će im omogućiti da pripreme reprezentacije dočekaju u natjecateljskom ritmu, motivirani za nastup u dresu s državnim grbom.

Hrvatsko prvenstvo još uvijek nije takvo natjecanje premda bi moglo postati dovoljno dobrim kad bi se liga povećala na šest klubova i kad bi svaki od njih imao nekoliko stranih igrača koji bi svojom kvalitetom "povukli" ostale. Pogled na lige odakle dolaze naši budući protivnici pokazuje da britanski klubovi u svojim redovima imaju i po desetak stranih profesionalaca, dok u poljskim, nizozemskim i rumunjskim klubovima njihov broj iznosi između pet i deset.

Trenutno još uvijek nije poznato koje će se lige igrati u Hrvatskoj. Obzirom da je više nego izgledno da hrvatski hokejaši neće u većem broju igrati ni u KHL-u niti u EBEL-u, moguće lige obuhvaćaju austrijsko-slovensku Inter-national ligu, mađarsko-rumunjsko-slovačku MOL ili neku vrstu obnovljene Panonske lige u kojoj bi igrali hrvatski i srpski klubovi. Zadatak je saveza, ali i klubova koji taj savez čine da se izbore za prostor u kojem će najbolji hrvatski hokejaši moći igrati na razini potrebnoj za nastup u diviziji IB. Vremena je sve manje i mora se raditi brzo i učinkovito. Na žalost, čini se da smo već propustili priliku za prijavu u novu juniorsku ligu U18 koja ustrojava EBEL, a u kojoj će nastupiti 7 austrijskih, šest slovenskih, pet mađarskih i jedna češka momčad. Ako je to naznaka kako hrvatski hokejaški djelatnici shvaćaju kretanja u našem neposrednom okruženju, onda nam se ne piše dobro.

Foto: Sanja Berend

Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information