Hrvatska će se nakon utakmice protiv Izraela sučeliti još jednom egzotičnom suparniku. Reprezentacija Gruzije će po prvi put u povijesti stati nasuprot hrvatskim hokejašima. Gruzija je svoj nacionalni savez dobila tek 2004., a u međunarodnu se hokejašku zajednicu uključila pet godina kasnije. Prvi nastup na svjetskim prvenstvima Gruzija je zabilježila 2013. u kvalifikacijama za diviziju III. Gruzijci su ostali na začelju iza "sila" poput Emirata, Grčke i Mongolije. Idućih pet godina Gruzija je nastupala u diviziji III pri čemu je 2016. napravila prekršaj nastupivši s hokejašima koji nisu imali pravo nastupa pa je kažnjena gubitkom svih utakmica. Momčad s Kavkaza je 2018. osvojila prvo mjesto u diviziji ispred Bugarske, Turske, Tajvana, Južne Afrike i Hong Konga te se po prvi put uvrstila u diviziju IIB. Gruzijci su osvajanjem četvrtog mjesta izborili ostanak u petom razredu natjecanja, a onda su, poput većine ostalih, čekali dvije godine na novi nastup. Prošle sezone je Gruzija osvojila drugo mjesto te se zajedno sa zlatnim Islandom uvrstila na svjetsko prvenstvo divizije IIA.
Gruzija je već u prvom kolu svjetskog prvenstva divizije IIB održanom 2022. u Reykjaviku pokazala da razmišlja o vrhu. Prvi protivnik Gruzijaca bila je momčad Belgije, reprezentacije s dugim iskustvom iz višeg razreda natjecanja. Gruzija je povela već u trećoj minuti pogotkom s igračem više. Međutim, Belgijanci su do sredine prve trećine preokrenuli omjer s dva zgoditka s igračem više. Momčad s Kavkaza je na isti način izjednačila sredinom trećine, a neposredno pred odlazak na odmor Gruzija se vraća u vodstvo ovog puta pogotkom s dvojicom igrača više. Belgija je u drugom dijelu trećine imala više od igre, ali je tek u završnici trećine poravnala omjer. Posljednja trećina je donijela obostrano otvorenu igru u kojoj je jedini pogodak sredinom trećine postigla Gruzija i to opet s igračem više. Island se u drugom kolu pokazao kao još teži protivnik. Prvih dvadeset minuta je proteklo u obostrano otvorenoj igri s nizom prigoda. Islanđani su poveli u prvom dijelu trećine no unatoč velikom broju prilika na obje strane, mreže se do kraja trećine više nisu tresle. Domaći sastav je početkom druge trećine povećao prednost s igračem više, ali je Gruzija nekoliko minuta kasnije na isti način smanjila zaostatak. Island je potom pojačao pritisak pa je Gruzija uskoro ostala s dvojicom igrača manje. "Vikinzi" nisu propustili ovu priliku te su unutar jedne minute dvaput zatresli protivničku mrežu. Gruzijci su do kraja trećine ostali u podređenom položaju, ali se omjer više nije mijenjao. Momčad s Kavkaza je u prvom dijelu zadnje trećine postigla još jedan pogodak s igračem više, a Island je sredinom trećine odgovorio na isti način za konačnih 5:2 u korist Islanda.
Gruzija je prije utakmice protiv Bugarske zaostajala tri boda za Islandom i Belgijom pa su joj tri boda bila neophodna kako bi ostala u trci za prvim mjestom. Gruzijci su već u prvoj trećini zagospodarili ledenom plohom te su poveli u prvom dijelu trećine. Međutim, Bugarska je ubrzo iskoristila jednu od rijetkih prigoda za izjednačenje. Kavkažani su nastavili opsjedati protivnička vrata i u zadnjoj minuti pred prvi odmor su ponovo pogodili bugarsku mrežu. Bugarska se nije predavala, nego je u prvoj minut nastavka susreta poravnala omjer. Gruzijci su uzvratili u idućem napadu nakon čega se razvila ravnopravna borba s nizom prigoda na obje strane. Bugari su se bolje snašli te su u završnici druge trećine pogotkom s igračem više izjednačili. Očekivala se neizvjesna borba u posljednjoj trećini no dogodilo se potpuno suprotno. Gruzija je ponovo krenula u veliku ofenzivu s brojnim prigodama za povratak u vodstvo. Bugari su se opirali do sredine zadnje trećine, a onda je momčad s Kavkaza počela nizati zgoditke. Gruzijci su u tri minute postigli čak šest pogodaka čime su riješili pitanje pobjednika. Pogotkom u zadnjim minutama, Gruzija je postavila konačnih 11:3. Momčad s Kavkaza je osigurala medalju no prava nagrada je bila ulazak u viši razred natjecanja. Prvo mjesto je bilo nedostižno, jer je za zatvaranje kruga s Islandom i Belgijom, Gruziji trebala pobjeda Belgija, ali nijedna razlika nije dovodila Gruzijce na vrh. Gruzijci su svoj dio posla obavili. Nadigrali su Meksikance već u prvoj trećini i s tri pogotka praktički osigurali pobjedu. Momčad s Kavkaza je imala više od igre i u nastavku susreta pa je u drugom dijelu trećine još dvaput zatresla mrežu. Posljednjih dvadeset minuta proteklo je u opsadi meksičkih vrata, ali više nijedan pak nije ušao u mrežu. Gruzija je sada čekala ishod utakmice Islanda i Belgije, kako bi saznala hoće li biti druga ili treća. Budući da je Island slavio s 3:2, Gruzija je osvojila srebro, a nakon odluke IIHF-a o izbacivanju Rusije i Bjelorusije sa svjetskog prvenstva, Gruzijci su kao drugi također ušli u diviziju IIA.
Goča Jeiranašvili je ponovo izbornik gruzijske reprezentacije. Posljednji je put ovaj posao obavljao na svjetskom prvenstvu divizije III u 2017. nakon čega je na sljedeća tri svjetska prvenstva bio pomoćnik Rolandu Svanidzeu koji je ove sezone pošao igrati hokej u Ujedinjene Arapske Emirate. Među ljubiteljima hokeja u Gruziji, najpoznatiji je kao strijelac prvog službenog zgoditka za Gruziju. Na popis je uvrstio 21 hokejaša od kojih su velika većina članovi jednog od četiri gruzijska kluba, a čak 15 ih ima i rusko državljanstvo. Trojica igrača nastupaju u španjolskom prvenstvu, po jedan u njemačkoj petoj i finskoj četvrtoj ligi. Za razliku od republika sa znatnim ruskim stanovništvom ili baltičkih republika, hokej se u drugim dijelovima Sovjetskog Saveza nije "primio" pa su gruzijski entuzijasti u 21. stoljeću počeli praktički od nule. Posljednje gruzijsko prvenstvo za koje postoje podaci održano je u sezoni 2018/19, a naslov prvaka ponijela je momčad iz malog zimovališta Bakurianija, Mimino. Preostala tri kluba dolaze iz glavnog grada Tbilisija što zvuči slično brojnom stanju u našoj zemlji.
Od dvojice vratara, samo je 31-godišnji Mihail Fofanov dosad nosio dres Gruzije. Debitirao je prošle sezone na svjetskom prvenstvu divizije IIB na kojem je zaustavio 92,4% udaraca i dao znatni doprinos osvajanju drugog mjesta i napredovanju u viši razred natjecanja. Prije odlaska u Gruziju branio je u ruskoj trećoj ligi, a onda je 2018. postao članom Mimina iz Bakurianija s kojim je osvojio naslov prvaka. Za razliku od Fofanova koji je rođen u Sankt Peterburgu, pet godina mlađi Ivan Starostin je rođen u Novokuznecku i gdje se razvijao u podmlatku Metalurga koji je do 2017. bio član KHL-a. Starostin je branio na tri utakmice KHL-a i 22 u VHL-a, posljednji put u dresu Gornjaka 2020. kad je u 7 utakmica redovnog dijela skupio 91,2% obrana. Svjetsko prvenstvo u Madridu bit će mu prvo u karijeri.
Premda je Giorgi Jeiranašvili s 36 utakmica u gruzijskom dresu pravi "senator" u reprezentaciji, obrana Gruzije se oslanja na igrače koji su Gruzijcima postali tek nedavno. Prvo ime gruzijske obrane je branič ukrajinskog porijekla. Dmitrij Jermošenko je rođen u Rusiji i u VHL-u, drugoj po snazi profesionalnoj ligi u Rusiji, je odigrao čak 142 utakmice u sedam različitih klubova za koje je postigao 14 bodova, a u Madridu će debitirati u dresu gruzijske reprezentacije. Danila Slesarev će također u Madridu upisati prve utakmice za svoju novu domovinu. Rođen u Moskvi, razvijao se u Rusiji gdje je odigrao 26 utakmica u VHL-u. Karijeru je nastavio u Bjelorusiji gdje je nosio dres druge momčadi Lokomotive iz Orše u bjeloruskoj drugoj ligi u kojoj je 2020. upisao 14 bodova u 47 utakmica.
Aktivnu klupsku sezonu ove sezone su imali Aleksandar Kirejev i Ivan Marov, članovi španjolskog kluba Milenio iz Logroňa. Kirejev je u reprezentaciji debitirao s 30 godina na svjetskom prvenstvu divizije IIB održanom 2022. na Islandu gdje je postigao 4 boda. U španjolskom prvenstvu je ove sezone upisao dvije asistencije u 11 utakmica. Ivan Marov je također u reprezentaciji debitirao prošle godine pri čemu je ostao bez napadačkog učinka. U dresu Milenija je ove sezone postigao 6 bodova u 11 utakmica, a valja spomenuti da je 2019. kao član Mimina osvojio naslov prvaka Gruzije pri čemu je postigao 12 bodova u 18 utakmica.
Gruzijske napadačke linije trebali bi predvoditi Nikita Bukija i Ivan Karelin. Bukija je rođen u Saratovu prije 29 godina i najveći mu je domet u karijeri bio nastup u VHL-u u kojem je odigrao 63 utakmica za matični Kristal i Samaru. Iz rodne Rusije je prije četiri godine otišao u Izrael u kojem je odigrao dvije sezone prije nego što je postao Gruzijac. Za svoju novu domovinu je debitirao prošle godine na svjetskom prvenstvu divizije IIB na kojem je s 11 bodova podijelio prvo mjesto na turniru u poretku strijelaca. Karelin je rođen u Novosibirsku u kojem je igrao za mladu momčad člana KHL-a, Sibira. U VHL-u je odigrao 10 utakmica za Sokol, a u sezoni 2018/19 odlazi iz ruske treće lige u Gruziju gdje je ugradio 16 bodova u naslov prvaka Mimina iz Bakurianija. Zajedno s Bukijom je prošle sezone debitirao u dresu gruzijske reprezentacije i smjesta se nametnuo s čak 11 bodova.
Za razliku od dvojice najopasnijih napadača u gruzijskim redovima, 31-godišnji Ivan Švecov ima dulji staž u gruzijskoj reprezentaciji. Prvi put je gruzijski dres navukao još 2017. u diviziji III kad je postigao čak 20 bodova. Ukupno je za Gruziju odigrao 19 utakmica na kojima je postigao 28 bodova. Prije četiri godine je ugradio 14 bodova u naslov prvaka Gruzije za Mimino, a ove sezone je zajedno s braničima Kirejevom i Marovom branio boje španjolskog Milenija za koji je postigao 5 bodova u 10 utakmica. Ove sezone je aktivan bio i Oliver Obolgogiani, član finskog četvrtoligaša Viikingita. Rođen u finskom hokejaškom gradu Espoou, razvijao se u nižerazrednim finskim juniorskim ligama prije nego što je 2017. odigrao sezonu u dresu gruzijskog Grey Wolvesa iz Tbilisija. Iduće godine se vraća na rodnu grudu gdje je igra u nižerazrednim finskim klubovima. Ove sezone je postigao 17 bodova u 14 utakmica. Za Gruziju je debitirao još 2018. u diviziji III kad je postigao 14 bodova. Nastupio je na tri svjetska prvenstva pri čemu je odigrao 14 utakmica na kojima je upisao 22 boda.
Vjerojatno jedini gruzijski igrač kojeg su naši reprezentativci mogli uživo vidjeti u akciji je Vitalij Dziov. Rođen u Moskvi prije 30 godina odigrao je 13 utakmica u VHL-u, 23 u kazahstanskom prvenstvu i 12 u češkoj trećoj ligi prije nego što je 2019. iz ruskog trećeligaša Južnog Urala prešao u Crvenu zvezdu s kojom je osvojio naslov pobjednika IHL-a. Za "crveno-bele" je odigrao osam utakmica na kojima je postigao 5 bodova. Za svoju novu domovinu je debitirao prošle sezone kad je upisao prvu asistenciju. Pregled gruzijske navale zaključujemo još jednim rođenim Moskvičem, Andrejom Romanovom. Netipično za nekog rođenog u Rusiji, proveo je tri godine u različitim kanadskim nižerazrednim juniorskim ligama prije nego što je odlučio postati Gruzijac i odigrati sezonu za Fiery Crusaderse iz Tbilisija za koje je u sezoni 2018/19 postigao 25 bodova u 15 utakmica. Za reprezentaciju je debitirao prošle godine kad je u diviziji IIB postigao 4 boda.
Hrvatska dosad nije imala prilike igrati protiv Gruzije, a nema previše iskustva ni protiv drugih reprezentacija država iz bivšeg Sovjetskog saveza izuzev baltičkih zemalja Litve i Estonije koje za uzore uzimaju sjeverne velesile Švedsku i Finsku, radije nego Rusiju. Prošle godine smo odigrali dvije pripremne utakmice protiv Ukrajine i obje izgubili, ali smo ih 2018. na svjetskom prvenstvu divizije IB dobili s 4:2. Gruzija je, naravno puno slabija i od Ukrajine i od Litve i od Estonije, ali su njeni hokejaši prošli rusku školu hokeja i igraju na sličan način, samo sporije i slabije od svojih nekadašnjih sunarodnjaka koji igraju u KHL-u. Rendulić najbolje zna kako se igra protiv Rusa, jer je ne tako davno odigrao 95 utakmica u KHL-u. Neku predodžbu o kakvoći gruzijskih reprezentativaca mogu stvoriti i naši igrači koji su posljednjih godina igrali IHL protiv Crvene zvezde i imali se prilike nositi s trećeligaškim Rusima poput Dziova kakve si je mogla priuštiti Crvena zvezda i koji su nerijetko bili nositelji igre "crveno-belih".
Gruzija će započeti turnir utakmicom protiv Islanda s kojim su zajedno prošle godine izborili ulazak u diviziju IIA i od kojeg su izgubili s 5:2. Slijedi im utakmica protiv daleko najslabije momčadi od tri koje su prošle godine igrale na Velesajmu, a sad će nastupiti u Madridu. Praktički, Gruzijci će nakon prva dva dana znati jesu li izborili ostanak u četvrtom razredu svjetskog hokeja ili se vraćaju u egzotično društvo divizije IIB. Moguće je i da će do zadnjeg dana turnira iščekivati hoće li dvoboj Islanda i Izraela dovesti do zatvaranja kruga. Utakmice koje im slijede protiv Španjolske, Hrvatske i Australije će Gruziji prije svega poslužiti kao ilustracija snage članova divizije IIA odnosno putokaz za planiranje proračuna za nabavu boljih Rusa. Činjenica je da gruzijski hokej kao domaći proizvod ne postoji. Ne postoje ni gruzijska mlada niti juniorska reprezentacija, ne postoji liga pa se postavlja pitanje koji je zapravo interes IIHF-a da na svjetskim prvenstvima nastupaju reprezentacije poput Gruzije ili Emirata iza kojih ne stoji nikakav hokejaški, nego program davanja putovnica svim zainteresiranima? U svakom slučaju, od Hrvatske se očekuje da riješi Gruziju i pripremi se za "majku svih bitaka", protiv Španjolske.