Prvenstvo Hrvatske

Pomak u pravom smjeru

dpsph1617Protekla je sezona u mnogo čemu donijela značajni napredak hrvatskom klupskom hokeju. Tri su zagrebačka kluba odigrala punu sezonu u deveteročlanoj slovensko-hrvatsko-srpskoj ligi pri čemu se odigrali po 24 utakmice uz samo jednu neodigranu utakmicu. Ovakav učinak predstavlja znatni pomak u odnosu na sezonu prije kad su Medveščak, Mladost i Zagreb u dvostruko kraćem programu propustili odigrati čak osam susreta. Nakon tri kruga najuspješniji je bio Medveščak na petom mjestu, ispred Mladosti na šestom dok je Zagreb ostao na začelju. Zagrepčani su potom zajedno sa Siskom odigrali doigravanje za naslov hrvatskog prvaka. Nakon dugog vremena vidjeli smo uzbudljivo polufinale u kojem su mladostaši uz veliki napor svladali "veprove". Medveščak je po očekivanju obranio naslov prvaka svladavši u "mamute" bez poraza u tri finalne utakmice.

Medveščak je krenuo lagano u natjecanje pa je poslije osam odigranih utakmica, odnosno trećine prvenstva, imao svega dvije pobjede što je bilo dovoljno za predzadnje mjesto. "Medvjedi" su u drugih osam susreta podigli razinu svoje igre te su s pet novih pobjeda zasjeli na peto mjesto, točno na sredinu ljestvice. Tu su ostali i na kraju prvenstva s bodom zaostatka u odnosu na Bled. Medveščak je tijekom natjecanja zabilježio pobjede nad dvije vodeće momčadi, Celjem i Triglavom, ali mu nikako nije polazilo za rukom osvojiti makar i bod protiv Slavije. Da nije bilo nekih nepotrebnih poraza protiv Crvene zvezde, Bleda i Maribora, "medvjedi" bi se vjerojatno borili i za treće mjesto. Medveščak je najveću pobjedu izborio protiv Bleda rezultatom 12:1, dok je najteži poraz pretrpljen od Celja s 8:3. Najučinkovitiji igrači bili su Šakić s 36, Janković s 34 i Mikulič s 32 boda. Vratar Tomljenović je s 90,97% obrana bio drugi najuspješniji čuvar mreže u ligi.

Za razliku od Medveščaka koji je poput "dizelaša" sporo krenuo u utrku, ali se potom ubrzao, Mladost do kraja natjecanja nije uspjela popraviti šesto mjesto koje je držala nakon prvog kruga prvenstva. Međutim, ova "dosljednost" više je bila posljedica rezultata drugih momčadi nego izvedbe mladostaša. "Mamuti" su brže dosegnuli dobru formu, ali su prolaskom vremena igrali sve gore, da bi u završnici natjecanja pretrpjeli nekoliko teških poraza. Mladostaši su protiv Slavije osvojili čak četiri boda, ali vodećem dvojcu Celju i Triglavu otkinuli su samo po bod. "Mamuti" su gubili od svakog protivnika u ligi, a najteže su prošli u Celju kad su izgubili s čak 14:3. Najveću pobjedu Mladost je zabilježila protiv Crvene zvezde svladavši je s 11:5. Vratar Štimac Rojtinić je s 85,21% zaustavljenih udaraca ostao na devetom mjestu u ligi. Najučinkovitiji "mamuti" bili su Mirić s 31 bodom, Nikša Trstenjak s 27 bodova te Čunko s 23 boda.

Zagrebu je od svih zagrebačkih klubova bilo najteže. Nakon prvog kruga natjecanja "veprovi" su bili na začelju bez ijednog osvojenog boda. Zagrebaši su držali "fenjer" i nakon dvije trećine natjecanja s popriličnim zaostatkom za Mariborom. Prvi bod osvojili su tek u 17. odigranoj utakmici. Zagreb se "posložio" tek u trećem krugu kad je počeo bilježiti i prve pobjede. Na kraju su se "veprovi" približili Mariborčanima na samo bod razlike. Najveća pobjeda bila je protiv Maribora s čak 13:6 no najvrednija je svakako ona iz zadnjeg kola protiv Slavije sa 6:5. Zagrebaši su najteže stradali protiv gradskog suparnika Medveščaka s 10:0. Najučinkovitiji u momčadi bio je Blagus s 47 bodova, a slijedili su ga Luka Jarčov i Jačmenjak sa po 26 bodova. Blagus je ujedno i najuspješniji zagrebački napadač i ukupno sedmi u prvenstvu. Vratar Filipec je s 82,29% ostao na 11.mjestu u poretku vratara s najmanje 40% odigranih utakmica.

Budući da se ovo natjecanje vodilo kao prvenstvo Slovenije, zagrebački klubovi nisu sudjelovali u doigravanju nego su se okrenuli završnici domaćeg prvenstva. Usporedno sa slovenskim prvenstvom, tri su zagrebačka kluba odigrala nekoliko utakmica sa Siskom. Za razliku od nekih prethodnih sezona kada je postojao način "uvezivanja" nastupa zagrebačkih klubova u međunarodnim ligama s domaćim prvenstvom, u sezoni 2016/17 nije se pokušavalo ništa slično. Poredak Medveščaka, Mladosti i Zagreba na kraju slovenskog prvenstva prenio se u doigravanje pri čemu je Sisak automatski bio četvrti. Međusobne utakmice Siščana i Zagrepčana brojale su se samo za pojedinačnu statistiku. Umjesto predviđenih devet, "vitezovi" su odigrali samo šest susreta. Izgubili su svih šest, a najučinkovitiji igrači bili su Lončar s 15 bodova, Stančić s 9 te Ličina sa 6.

Medveščak u polufinalu doigravanja nije imao nikakvih poteškoća sa Siskom. "Medvjedi" su u dva susreta postigli više od četrdeset pogodaka dajući priliku za nastup svim raspoloživim igračima budući da su u finalu mogli zaigrati samo najspremniji. Daleko zanimljiviji bio je drugi polufinalni dvoboj. Preporođeni Zagreb je u prvoj utakmici stekao dva pogotka prednosti nakon dvadeset minuta igre. "Mamuti" su u nastavku smanjili zaostatak, a sredinom posljednje trećine izjednačili. Zagrebaši ubrzo vraćaju prednost no minutu prije kraja primaju pogodak s dvojicom igrača manje. Produžetak nije donio odluku, a mladostaši su bili spretniji u raspucavanju za konačnih 4:3. Tri dana kasnije "veprovi" podižu razinu svoje igre. Raspucanu prvu trećinu Zagreb završava vodstvom od 3:1. U nastavku susreta zagrebaši podižu razliku na tri gola. Mladost se nije predavala pa je tako polovicom zadnje trećine postigla tri pogotka u dvije minute i izjednačila. "Veprovi" ipak nisu propustili priliku nego su s dva zgoditka u završnici izborili "majstoricu". Treća utakmica donijela je "rat živaca" u kojem su mreže mirovale gotovo pola susreta. Zagreb je od sredine utakmice dvaput dolazio u vodstvo no "mamuti" su oba puta izjednačili pa se u zadnju trećinu ušlo u ravnoteži. U posljednjih dvadeset minuta Mladost postiže tri pogotka čime je osvojila mjesto u finalu.

Finale doigravanja donijelo je 13 uzastopni dvoboj Medveščaka i Mladosti. "Mamuti" su u prvoj utakmici dobro namučili favorizirane prvake koji su svoju momčad pojačali nekolicinom profesionalaca iz sastava koji je nastupao u KHL-u. "Medvjedi" su poveli krajem prve trećine, a početkom drugog dijela susreta povećavaju prednost. Mladostaši nisu odustajali pa su prvo smanjili zaostatak, a u zadnjim trenucima druge trećine poravnali. U posljednjoj trećini razvila se bespoštedna borba, ali ni jednima niti drugima nije pošlo za rukom postići pogodak. Produžetak je potrajao četiri minute prije nego što je Medveščak došao do pobjedonosnog pogotka. U preostale dvije utakmice "medvjedi" ništa nisu prepuštali slučaju. Već bi u prvoj trećini stvorili visoku prednost koju bi do kraja utakmice malo po malo povećavali. Pobjede od 12:1 i 10:2 dobro odražavaju nemogućnost "mamuta" da se suprostave protivniku predvođenom visoko uvježbanim profesionalcima.

U prvenstvenim susretima dresove naša četiri kluba nosilo je 113 igrača, trojica manje nego što je to bio slučaj prošle sezone. Od njih su dvadesetorica bili juniori što je pet manje od prošle sezone. U odnosu na prethodno prvenstvo na zagrebačkim klizalištima nismo imali prilike vidjeti Luku i Tonija Borića, Buljanovića, Martina Deletića, Gjonija, Gojkovića, Gučeca, Kučeru, Krpesa, Kristijana Lončara, Miljka, Mikića, Mrđenovića, Petrinšaka, Slade, Szaba, Šegavića, Šišetu, Škrapeca, Šprljana i Zelića. Većina ih je odustala od hokeja, premda uvijek postoji mogućnost povratka, dok je Kučera pošao u inozemstvo. Nekoliko igrača se vratilo izvana (Oreščanin, Šakić i Nikolić) pa su zaigrali u domaćem natjecanju, a neki su se i reaktivirali poput Franjkovića, Đakovića, Luke Jankovića, Pušića, Rončevića i Soldića. I ove sezone iz hrvatskog je hokeja otišla gotovo puna momčad s dvojicom vratara.


Zajedničko natjecanje slovenskih, hrvatskih i srpskih amaterskih klubova prepoznato je kao učinkovit model razvoja hokeja na razini ispod profesionalne. Posljedično, u nadolazećoj sezoni tri su hokejaška saveza stvorila novu ligu pod nazivom International Hockey League (IHL). Uz dosadašnjih devet klubova (Celje, Triglav, Slavija, Bled, Medveščak, Mladost, Crvena zvezda, Maribor i Zagreb), novoj se ligi pridružila i novosadska Vojvodina. Deset momčadi natjecat će se po trokružnom sustavu pa će svaka momčad odigrati 27 utakmica. Novost je uvođenje doigravanja u kojem će sudjelovati najuspješnijih osam sastava poslije redovnog dijela natjecanja.

Tri su zagrebačka kluba prošle sezone pokazali da su u stanju izgurati ovako zahtjevnu sezonu čime je hrvatski klupski hokej napokon "izašao" s Velesajma. Inicijativa za sudjelovanje u međunarodnim ligama u neposrednom okruženju nije nedostajalo u posljednjem desetljeću, ali uglavnom su bile parcijalne i nedovoljnog roka trajanja. Sezona koja traje od rujna pa najmanje do početka ožujka prilično je zahtjevna za amaterske družine i iziskivat će nemale napore klubova da se pokriju financijski, igrački i organizacijski. Po svom opsegu, ova liga ima gotovo jednake zahtjeve kao nekadašnja jugoslavenska uz uvažavanje činjenice da je na kvalitativno nižoj razini.

Uspostavom ovakvog natjecanja hrvatski su klubovi i njihov savez učinili gotovo sve što se realno može učiniti za hokej na sportskom i organizacijskom planu. Igrači sada imaju natjecanje koje nije ograničeno na Velesajam i beskonačno haklanje s ista dva protivnika. Tko se hoće aktivno baviti hokejom ispod profesionalne razine, sada ima na raspolaganju najjaču moguću ligu. Nadajmo se samo da će liga u ovom obliku opstati te da joj se neće ponoviti sudbina nekadašnje Slohokej lige koju je slovenski savez napustio u potrazi za kruhom preko pogače. Postojanje ovakvog natjecanja kao i već uspostavljena suradnja hrvatskog i slovenskog saveza u mlađim uzrastima daje svakom hrvatskom hokejašu, bez obzira na uzrast, jasnu perspektivu bavljenja hokejom. Ona u ovom trenutku ne uključuje izravni put prema profesionalizmu, ali sasvim sigurno daje jednako dobru podlogu za razvoj kakvu imaju i mladi slovenski hokejaši. Time bi se trebao povećati broj hrvatskih seniora koji se već godinama "vrti" oko stotinu hokejaša iz kojih slijedi pedesetak juniora. To je prvi idući zadatak hrvatskih hokejaških djelatnika.

Međutim, valja spomenuti kako IHL ipak nije odgovor na sva hokejaška pitanja. Nastupi zagrebačkih klubova u slovenskom prvenstvu posljednje su dvije godine dodatno istaknuli poteškoće s kojima se u svom radu susreće KHL Sisak. Jasno je da trenutne mogućnosti "vitezova" ne odgovoraju zahtjevima natjecanja u Sloveniji no savez ne može od Siščana jednostavno dići ruke. Prošlogodišnji sustav u kojem je Sisak igrao utakmice koje ni o čemu nisu odlučivale nije dobar, ali valja priznati da je teško pronaći drugačije rješenje. Svojevremeno se za sezonu 2008/09 planiralo pokrenuti svojevrsnu skupinu "B" u kojoj bi se Siščani nadmetali s drugim momčadima zagrebačkih klubova. Iz današnje perspektive teško je uopće zamisliti situaciju u kojoj hrvatska ima dovoljno seniora i juniora za takav pothvat, ali ni tada se nije uspjelo pokrenuti neku drugu ligu.

Neuspjeh iz 2008. ne bi smio obeshrabriti hrvatske hokejaške djelatnike u potrazi za natjecanjem primjerenim Sisku koje će imati sportskog smisla. U mlađim uzrastima znali smo imati juniorska prvenstva u kojima bi sudjelovale samo dvije momčadi ili kadetske skupine B u kojima bi dvije druge momčadi igrale osam međusobnih utakmica za mjesto u polufinalu doigravanja. Sisak je prošle sezone odigrao svega šest utakmica od kojih nijedna jedina nije imala natjecateljski značaj. Zašto se u prvenstvo Hrvatske ne bi uključio KHL Tapiri koji je uredno registriran, pa da Tapiri i Sisak odigraju međusobno šest ili osam utakmica pri čemu bi uspješnija momčad ušla u doigravanje za naslov prvaka?

Izgradnja ledene dvorane u Sisku za koju se svesrdno nadamo da će biti završena tijekom predstojeće sezone predstavlja golemi korak naprijed za hrvatski hokej. Bez obzira što će se sisački hokejaški radnici i dalje morati boriti za svaki sat na ledu, krov nad glavom daje perspektivu opstanka i daljeg razvoja hokejaškog sporta u Sisku. Mali Siščani bi prvi trebali profitirati od produljenog vremena na ledu i ravnopravno parirati svojim zagrebačkim vršnjacima, a vremenom i stariji uzrasti sve do seniora. Ništa od toga neće doći samo po sebi pa će "vitezovima" trebati i trenera i novaca. Uspjeh Siska morao bi poslužiti i kao uzor Karlovcu, Samoboru i drugima. Uz novu ligu i dvoranu u Sisku, hrvatskom bi se hokeju napokon mogli pisati bolji dani.





Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information