Svjetska prvenstva

Slijedi Japan

tanaka japanJapan je desetljećima uživao u položaju najjače hokejaške reprezentacije u Aziji. Prvi nastup na Olimpijskim igrama Japanci su zabilježili još 1936., a poslije Garmisch-Partenkirchena, "ledeni samuraji" su nastupili na još sedam olimpijskih turnira. U vrijeme kad je u elitnoj skupini igralo samo osam reprezentacija, Japan je više-manje bio standardan u skupini B. A onda se raspao Sovjetski Savez i svijet se okrenuo naglavačke. Pojava reprezentacije Kazahstana koji se zemljopisno nalazi u Aziji, ali je po svemu drugom samo slabija kopija Rusije, ugrozila je japansku hokejašku samosvijest do te mjere da su Japanci nagovorili IIHF da garantira jedno mjesto u elitnoj skupini za Daleki Istok. Nakon sedam godina povlaštenog pristupa koji zbog kojeg su umjesto posljednjeuvrštenog Japana pet puta drugi ispadali iz elitne skupine, sportskoj lakrdiji napokon je došao kraj. Ukinuta su povlaštena mjesta pa su se Japanci napokon našli tamo gdje im je bilo i mjesto.

Japan je prošle sezone nastupio na svjetskom prvenstvu divizije IA u poljskim Katowicama. Početak nije mogao biti gori. Premda su nakon dvadeset minuta Japanci zaostajali samo 1:0 za Slovenijom, u drugoj su trećini doživjeli pravi potop, primivši čak četiri pogotka. Konačnih 7:1 u korist naših zapadnih susjeda ostavilo je snažan dojam na “ledene samuraje”. U drugom kolu protiv Austrije hokejaši zemlje “izlazećeg sunca” su ostavili bolji dojam. Omjer je nakon prve trećine bio izjednačen, 1:1. Druga dionica susreta prošle je bez pogodaka no u posljednjoj trećini Austrijanci su dvaput zatresli mrežu i Japan je porazom od 3:1 ostao bez bodova. Najteži udarac, Japan je ipak pretrpio u trećem kolu. Poraz od azijskog susjeda, Koreje značio je ne samo gubitak bodova, izgledno ispadanje u niži razred natjecanja, nego i promjenu odnosa snaga na kontinentu. Japanci su primili tri gola već u prvoj trećini i do kraja susreta nisu uspjeli ništa napraviti. Ovaj poraz od 3:0 dugo će se pamtiti u japanskoj hokejaškoj zajednici. Dvoboj protiv Italije bio je posljednja nada za japanske hokejaše. Igrala im je samo pobjeda koja im je bila dostižna i nakon neodlučene prve trećine. U nastavku susreta Talijani postižu dva pogotka koje Japan više nije mogao nadoknaditi. Poraz od 3:1 poslao je Japance u diviziju IB i prije posljednje utakmice protiv Poljske. Netipično za japanski mentalitet, demoralizirani “samuraji” nisu pružili nikakav otpor Poljacima u utakmici u kojoj su pregaženi s 10:4.

Četiri godine ranije, Japan je preustroj sustava svjetskih prvenstava dočekao u diviziji IA. Na turniru u Ljubljani, Japanci su izgubili prva susreta od Mađarske i Slovenije. Prva dva boda osvojili su u raspucavanju s Austrijom. Glatka pobjeda nad Velikom Britanijom otklonila je brige oko opstanka, a poraz od Ukrajine u raspucavanju značio je da će Japan ostati četvrti. Godinu dana kasnije u Budimpešti, Japan ponovo gubi prve dvije utakmice od Kazahstana i Italije. Bodove spasa osvaja pobjedama nad Korejom i Velikom Britanijom. Poraz od Mađarske na kraju turnira ponovo ostavlja Japance s “drvenom medaljom”. U korejskom Goyangu 2014. Japanci su turnir otvorili pobjedom nad Slovenijom. Uslijedio je poraz od Austrije no “samuraji” su se brzo oporavili svladavši Ukrajinu. Pobjeda protiv Koreje uvela je Japance u krug osvajača medalja no kiks u utakmici zadnjeg kola kada je protiv Mađarske osvojen samo bod uskratio je Japanu dugo iščekivani povratak u elitnu skupinu. Brončana medalja bila je slaba utjeha. U poljskom Krakowu 2015, Japanci su se vratili starim navikama. Izgubili su prve dvije utakmice od Mađarske i Poljske. Uslijedio je poraz od Kazahstana nakon kojeg je počela borba za opstanak. Japan se ipak pobjedama nad Italijom i Ukrajinom zadržao u drugom razredu natjecanja na već “uobičajenom”, četvrtom mjestu.

Takahito Suzuki dobio je zadatak vratiti Japan u drugu ligu svjetskog hokeja. Prošle je godine kao pomoćnik izbornika sudjelovao u ispadanju u diviziju IB pa mu je ovo “popravni ispit”. Trenerskim poslom počeo se baviti tek prije četiri godine, a prije toga je bio reprezentativac s 14 svjetskih prvenstava u karijeri. Na širi popis uvrstio je 23 igrača i trojicu vratara. Izuzevši jednog braniča koji još igra za sveučilišnu momčad, svi drugi igrači članovi su jednog od četiri japanska kluba koji se natječu u Azijskoj ligi. Ovo natjecanje obuhvaća i tri korejska, jedan kineski i jedan ruski klub. Prvak za 2017. je korejska momčad Anyang Halla koja je u finalu doigravanja svladala ruski Sahalin. Japanski klubovi su se poredali od trećeg do šestog mjesta u redovnom dijelu prvenstva. Tohoku je u polufinalu doigravanja izgubio od kasnije prvaka Anyanga, a Nikko je eliminiran od Sahalina.

Prvi kandidat za mjesto između vratnica je veteran Yutaka Fukufuji. Ponajviše je poznat po svoje četiri utakmice u dresu Los Angeles Kingsa u sezoni 2006/07 no valja priznati kako je najviše vremena tijekom svojih pet godina u SAD proveo u ECHL-u u kojem je branio na 199 utakmica. Nakon odlaska iz SAD nije se odmah vratio u domovinu nego je jednu sezonu proveo u Nizozemskoj. Od 2010 je član Nikkoa za kojeg brani sve do danas s izuzetkom jedne sezone u Danskoj. Ove sezone branio je na 22 utakmice redovnog dijela prvenstva na kojima je ostvario 92,7% obrana što ga je učinilo najuspješnijim japanskim vratarom u ligi i četvrtim ukupno. Član reprezentacije bio je na osam svjetskih prvenstava pri čemu je prvi nastup zabilježio 2004. Najuspješniji je bio 2014. kad je u diviziji IA upisao 92,4% obrana. Prošle sezone branio je samo prvu trećinu prve utakmice sa Slovenijom nakon čega se ozlijedio i turnir je za njega bio završen. Zamijenio ga je Takuto Onoda kojem je to bilo prvo svjetsko prvenstvo. Branio je do kraja prvenstva skupivši 89,0% obrana što nije bilo dovoljno za opstanak. Član je Ojija za kojeg je ove sezone branio na 41 susretu s 91,1% obrana po čemu je treći Japanac i šesti ukupno u Azijskoj ligi. Za razliku od visokog Fukufujija, Onoda je rastom tipičniji Japanac.

Obranu japanske reprezentacije činit će spoj iskustva i mladosti. Osnovno obilježje japanskih braniča na svjetskim prvenstvima je usredotočenost na sigurnost vlastitih vrata uslijed čega rijetko sudjeluju u napadačkim akcijama i gotovo da ne skupljaju bodove. Najiskusniji branič bit će Yosuke Haga iz Ojija. Iza sebe ima nastupe na osam svjetskih prvenstava od kojih je prvo bilo još 2007. Nastupio je i na tri olimpijska kvalifikacijska turnira. Sudjelovao je na sve tri utakmice koje je Japan odigrao protiv Hrvatske u posljednjih deset godina. Na posljednjem prvenstvu upisao je jednu asistenciju. Za njegov klub Oji, ovo je bila neuspješna sezona koju je, usprkos trećem mjestu u ligi, završio već u prvom krugu doigravanja. Haga je odigrao 50 utakmica na kojima je zabilježio čak 36 bodova. Njegov klupski suigrač, Ryo Hashimoto, također je bio učinkovit ove sezone u Azijskoj ligi. U 50 utakmica skupio je 27 bodova što je za japanske braniče prilično velik broj. Nastupio je na svjetskim prvenstvima 2013. i 2014. na kojima je upisao po jednu asistenciju. Skupio je i tri olimpijska kvalifikacijska turnira na kojima je zaigrao i protiv Hrvatske. Upravo je on asistirao za drugi gol Japana u pobjedi protiv naših u veljači 2016.

Kotaro Yamada u reprezentaciji je debitirao 2012. Ukupno je skupio četiri nastupa na svjetskim prvenstvima i dva olimpijska kvalifikacijska turnira od kojih je jedan bio u Sapporou 2016. na kojem se sučelio i hrvatskim napadačima. Još uvijek čeka na prvi bod u seniorskoj reprezentaciji. Kao i prethodno navedene kolege, igra za Oji čiji je član treću godinu. U ovom prvenstvu upisao je 7 asistencija u 45 utakmica. Mladi Hiroto Sato će debitirati na svjetskom prvenstvu u Belfastu. Omaleni branič već treću godinu brani boje Nikkoa za kojeg je u posljednjem prvenstvu odigrao 51 utakmicu na kojima je upisao čak 29 bodova.

Napadačke trojke će, slično kao i branički parovi, dijelom biti sastavljeni od prekaljenih igrača koji japanski dres nose već deset godina, ali i mladih snaga koji su se dokazali u Azijskoj ligi i koji čekaju potvrdu na međunarodnoj sceni. Prvo ime japanskog napada je iskusni Go Tanaka. U reprezentaciji je debitirao 2007. u diviziji I i odmah je postigao dva pogotka. Do sada je nastupio na devet svjetskih prvenstava na kojima je u 45 utakmica upisao 22 boda. Kao kapetan momčadi prošle je sezone upisao samo jednu asistenciju. Iza sebe ima čak pet olimpijskih kvalifikacija, a na jednom od njih postigao je treći pogodak u pobjedi protiv Hrvatske. Član je Tohokua za kojeg igra posljednjih sedam godina. Karijeru je uglavnom proveo u Japanu s izuzetkom sezone u njemačkoj drugoj ligi. Ove sezone upisao je 59 bodova u 51 utakmici čime se svrstao u najboljih 20 napadača Azijske lige i drugi najbolji Japanac. Dugi staž u reprezentaciji ima i Hiroki Ueno. Dres "izlazećeg sunca" navukao je 2006. te je do sada skupio osam svjetskih prvenstava i tri olimpijskih kvalifikacija. Odigrao je ukupno 40 utakmica na svjetskim prvenstvima na kojima je zabilježio 16 bodova. Na posljednjem prvenstvu postigao je jedan pogodak. Na utakmici protiv Hrvatske u veljači 2016. nije upisao nijedan bod. Član je Nippona za kojeg je u zadnjem prvenstvu postigao 44 boda u 50 utakmica. Zanimljivo je kako je profesionalnu karijeru počeo u korejskom klubu High1, ali je nakon dvije sezone došao u Japan gdje nastupa zadnjih šest sezona.

Mladi Yushiroh Hirano mogao bi postati velika zvijezda Azijske lige i nositelj igre japanske reprezentacije u nadolazećim godinama. U reprezentaciji je debitirao prije navršene dvadesete na svjetskom prvenstvu 2015. Postigao je čak tri pogotka i skrenuo pažnju na sebe. Prošle sezone su ga već bolje čuvali pa je ostao bez ijednog boda. Do dolaska u Tohoku nastupao je u najjačoj švedskoj juniorskoj ligi SuperElit te u najjačoj američkoj juniorskoj ligi USHL. Ove sezone je u Azijskoj ligi postigao 43 boda u 39 utakmica, a nema još ni 22 godine. Ako se prisjetimo koliko se u japanskoj sportskoj i inoj kulturi teško probiti pokraj starijih i iskusnijih kolega, onda je njegov pothvat još značajniji. Na utakmici protiv Hrvatske na olimpijskim kvalifikacijama, asistirao je Tanaki za posljednji pogodak Japana. Veteran Daisuke Obara u reprezentaciji je još od 2003. Budući da je od 2010. do 2013. imao stanku u nastupima u japanskom dresu, ukupno je skupio samo devet svjetskih prvenstava. Na njima je odigrao 42 utakmice s učinkom od 22 boda. Odigrao je i pet olimpijskih kvalifikacija uključujući i one na kojima se sučelio Hrvatskoj. Tom prilikom "poštedio" je Hrvate, ali nam je i 2008. i 2009. postigao po pogodak na svjetskim prvenstvima. Na posljednjem svjetskom prvenstvu zabilježio je dva boda. Član je Ojija za kojeg je ove sezone upisao 40 bodova u 47 susreta. U Azijskoj ligi nastupa već 13 godina, prije kojih je jednu sezonu odigrao u ECHL-u.

Svoj prvi nastup u reprezentaciji očekuje Shogo Nakajima. Prošle sezone je u mladoj reprezentaciji u diviziji IIA postigao 8 bodova. Član je Nippona za kojeg je u svojoj prvoj profesionalnoj sezoni postigao 39 bodova u 49 utakmica. Pregled japanskih napadača, završit ćemo još jednim veteranom. Masahito Nishiwaki za reprezentaciju je debitirao 2005. i odmah je postigao 5 bodova u diviziji I. Do sada je nastupio na devet svjetskih prvenstava na kojima je postigao 27 bodova u 45 utakmica. Odigrao je i četiri olimpijska kvalifikacijska turnira. Hrvatima se suprostavio na sva tri međusobna susreta u zadnjem desetljeću. Upisao je samo jednu asistenciju 2009. u Vilniusu.
Na posljednjem svjetskom prvenstvu upisao je dva boda. U Azijskoj ligi igra već 12 sezona pri čemu je 2007/08 nastupao u ECHL-u. Vjeran je član Nippona za kojeg je ove sezone postigao 21 bod u 33 utakmice. Karakteristično za sve pobrojane napadače je da su niži od 180 cm pa nedostatke u visini i masi nadoknađuju brzinom i okretnošću.


Prošlo je dosta vremena otkako su Hrvatska i Japan posljednji puta igrali na svjetskim prvenstvima. Našim navijačima u dobrom je pamćenju ostao turnir u Sapporou 2008. na kojem je Hrvatska pobjedom nad Estonijom zadržala mjesto u diviziji I. U drugom kolu Hrvati su se sučelili domaćinu i izgubili s 3:0. Japanci su u posljednju trećinu ušli sa samo jednim golom prednosti, a sva tri zgoditka postigli su s igračem više. Japanci će u Belfastu imati četvoricu igrača s te utakmice, a za Hrvate bi trebali nastupiti Jačmenjak, Ljubić i Tadić. Godinu dana kasnije u Vilniusu, Japan je bio daleko uvjerljiviji. Na otvaranju turnira zabilježio je pobjedu od 7:1. Hrvatska je iznenađujuće povela pogotkom Švigira u petoj minuti. Japanci su do kraja trećine stigli samo izjednačiti no u drugoj dionici susreta su čak četiri puta zatresli hrvatsku mrežu čime su otklonili svaku dvojbu oko pobjednika. U zadnjoj trećini Japan je samo uvećao pobjedu. Ljubića na tom prvenstvu nije bilo, ali se od sadašnji reprezentativaca po prvi put pojavio Kanaet, uz već ustaljene Jačmenjaka i Tadića. Hrvatska je do kraja turnira pobjedom protiv Australije izborila opstanak.

Od 2009. se putovi Japana i Hrvatske razilaze. Hrvati su 2010. ispali u diviziju II gdje su i ostali do 2014. Preustroj natjecanja odveo je “samuraje” u diviziju IA u kojoj su se zadržali sve do prošle sezone. U međuvremenu su se ove dvije reprezentacije sučelile na predolimpijskom kvalifikacijskom turniru koji se 2016. održao u Sapporou. Pomlađena hrvatska reprezentacija bila je u izrazito podređenom položaju u odnosu na domaćina. Japanci su nas natpucali s čak 43:8, ali je raspoloženi Tomljenović primio samo tri pogotka. Hrvati su održavali “nulu” sve do 35. minute kad je Osawa doveo Japan u vodstvo. Domaći nisu uspjeli povećati prednost sve do 56. minute kad su Osawa i Tanaka postavili konačni rezultat. Od tadašnje reprezentacije u Belfastu očekujemo vidjeti desetak igrača dok bi velika većina hrvatskih reprezentativaca koji su se sučelili Japancima u Sapporou trebali imati novu priliku i u Belfastu.


Japan u Belfastu ima samo jedan cilj: osvojiti prvo mjesto i vratiti se na mjesto koje mu po mišljenju svih u japanskom hokeju i pripada. Kako bi ostvarili zacrtano, Japanci su u reprezentaciju uvrstili veći broj mlađih igrača koji su se dokazali u Azijskoj ligi i u mladoj reprezentaciji. Mlađi igrači su odgojeni u istom okruženju kao i njihovi mentori u reprezentaciji pa u igri japanske reprezentacije ne treba očekivati nekakve revolucionarne promjene nego samo da ono što inače rade, rade brže i učinkovitije. Japanci prve dvije utakmice igraju protiv Nizozemske i Hrvatske gdje očekuju sigurnih šest bodova. Problemi se ne očekuju ni u dvoboju trećeg kola s Estonijom. Japanski stručni stožer računa kako će u prve tri utakmice ispraviti sve uočene nedostatke i u dovoljnoj mjeri proučiti slabosti Litve i nadasve Velike Britanije kako bi osvojili zlato. Japanci bi trebali osvojiti medalju, a hoće li ona biti zlatna ovisit će o tome kako će se suprostaviti fizičkoj igri domaćina koji će snagom i iskustvom nastojati nadjačati japansku brzinu i disciplinu.

Hrvatska nije imala nikakvih izgleda protiv Japana ni u jednoj od posljednje tri međusobne utakmice. Čak i kad je rezultat izgledao neizvjesno, odnos snaga je bio takav da je postizanje pogotka bilo samo pitanje vremena. Hrvati mogu odigrati disciplinirano, štedeći energiju i oslanjajući se na vrhunsku izvedbu vratara. Međutim, hrvatska reprezentacija ima previše igrača iza kojih je jedna zapravo amaterska sezona i za koje će Japanci jednostavno biti prebrzi. Japanska sklonost kolektivnoj i požrtvovnoj igri zasigurno će dovesti do dovoljno situacija u kojima će naši biti brojčano nadmašeni u vlastitoj trećini. Sve osim poraza protiv Japana bio bi pravi podvig za Hrvatsku.


Do sada je objavljeno:

Velika Britanija

Korištenjem naše stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke funkcionalnosti Vam neće biti dostupne." Learn more".

EU Cookie Directive Module Information